gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òbūjmīm, 3. l. mn. òbūjmē, imp. obújmi, aor. obújmih, prid. r. obújmio, prid. t. òbūjmljen〉 okružiti koga ili što rukama [~ oko pasa; ~ stablo]; sin. obuhvatiti; vidski parnjak: obujmljivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obùjmljujēm, 3. l. mn. obùjmljujū, imp. obùjmljūj, aor. obujmljívah, imperf. obùjmljīvāh, prid. r. obujmljívao, prid. t. obùjmljīvān〉 okruživati koga ili što rukama [~ oko pasa; ~ stablo]; sin. obuhvaćati; vidski parnjak: obujmiti

im. ž. 〈G ȍbukē, DL ȍbuci〉 1. v. pouka 2. v. nastava ◇ vojna ~ osposobljavanje vojnika za sudjelovanje u oružanoj borbi ili ratu

im. ž. 〈G ȍbustavē; mn. N ȍbustave, G ȍbustāvā〉 prestanak koje radnje, zbivanja, stanja ili odnosa [~ nastave; ~ rada]; sin. prekid

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obùstavīm, 3. l. mn. obùstavē, imp. obùstavi, aor. obùstavih, prid. r. obùstavio, prid. t. obùstavljen〉 zaustaviti kakvu radnju, stanje ili zbivanje [~ bolovanje; ~ rad]; sin. prekinuti; vidski parnjak: obustavljati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obùstavljām, 3. l. mn. obùstavljajū, imp. obùstavljāj, aor. obùstavljah, imperf. obùstavljāh, prid. r. obùstavljao, prid. t. obùstavljān〉 zaustavljati kakvu radnju, stanje ili zbivanje [~ bolovanje; ~ rad]; sin. prekidati; vidski parnjak: obustaviti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òbujēm, 3. l. mn. òbujū, imp. òbūj, aor. òbuh, prid. r. òbuo, prid. t. obùven〉 staviti na noge (o obući ili čarapama) [~ cipele]; sin. nazuti • òbuti (se) 〈prijel.〉 staviti komu obuću ili čarape na noge [~ dijete]; ant. izuti; vidski paranjak: obuvati

im. s. 〈G obúvānja; mn. N obúvānja, G obúvānjā〉 1. stavljanje na noge (o obući ili čarapama) 2. stavljanje komu obuće ili čarapa na noge

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òbūvām, 3. l. mn. obúvajū, imp. òbūvāj, aor. obúvao, imperf. òbūvāh, prid. r. obúvao, prid. t. òbūvān〉 stavljati na noge (o obući ili čarapama) [~ cipele]; sin. nazuvati • obúvati (se) 〈prijel.〉 stavljati komu obuću ili čarape na noge [~ dijete]; ant. izuvati; vidski paranjak: obuti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obùzdām, 3. l. mn. obùzdajū, imp. obùzdāj, aor. obùzdah, prid. r. obùzdao, prid. t. ȍbuzdān〉 1. uzdama zaustaviti ili smiriti [~ konja] 2. pren. uspjeti smanjiti kakvu poteškoću, negativnu pojavu ili osjećaj [~ bijes; ~ bolest; ~ osjećaje; ~ strah]; sin. pobijediti, suzbiti, svladati • obùzdati se 〈povr.〉 uspjeti vladati sobom ili odoljeti čemu [Nastojim se ~]; sin. svladati se v. pod svladati; vidski paranjak: obuzdavati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obùzdāvām, 3. l. mn. obuzdávajū, imp. obùzdāvāj, aor. obuzdávah, imperf. obùzdāvāh, prid. r. obuzdávao, prid. t. obùzdāvān〉 1. uzdama zaustavljati ili smirivati [~ konja] 2. pren. uspijevati smanjiti kakvu poteškoću, negativnu pojavu ili osjećaj [~ bijes; ~ bolest; ~ osjećaje; ~ strah]; sin. pobjeđivati, suzbijati, svladavati • obuzdávati se 〈povr.〉 uspijevati vladati sobom ili odolijevati čemu [Nastojim se ~.]; sin. svladavati se v. pod svladavati; vidski paranjak: obuzdati

gl. svrš. prijel. 〈prez. 3. l. jd. ȍbuzmē, 3. l. mn. ȍbuzmū, aor. 3. l. jd. ȍbuze, prid. r. m. ȍbuzeo, ž. ȍbuzēla, s. ȍbuzēlo, mn. ȍbuzēli, prid. t. ȍbuzēt〉 1. zaokupiti koga velikom silinom (o osjećaju) [Obuzeo ju je gnjev.; Obuzeo me je strah.]; sin. uhvatiti pren., razg. 2. potaknuti u kome iznimno pozitivnu reakciju na koga ili što [Obuzela me je ova glazba.]; vidski paranjak: obuzimati

im. s. 〈G obùzimānja〉 1. poticanje iznimno pozitivne reakcije prema komu ili čemu 2. ispunjanje, prožimanje koga velikom silinom

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 3. l. jd. obùzimā/obùzimljē, 3. l. mn. obùzimajū/obùzimljū, aor. 3. l. jd. ȍbuzima, imperf. 3. l. jd. obùzimāše, prid. r. obùzimao, prid. t. obùzimān〉 1. zaokupljati koga velikom silinom (o osjećaju) [Obuzima me gnjev.; Obuzima me strah.]; sin. hvatati pren., razg.; ( podilaziti) 2. poticati u kome iznimno pozitivnu reakciju na koga ili što [Obuzima me ova glazba.]; vidski paranjak: obuzeti

im. ž. 〈G ȍbvezē; mn. N ȍbveze, G ȍbvēzā〉 ono što tko mora obaviti ili napraviti [izbjegavati obveze]; sin. dužnost, ( obaveza), zadaća, zadatak

prid. 〈G ȍbvezna; odr. ȍbveznī, G ȍbveznōg(a); ž. ȍbvezna, s. ȍbvezno; komp. obvèznijī〉 v. obvezatan

prid. 〈G ȍbvezatna; odr. ȍbvezatnī, G ȍbvezatnōg(a); ž. ȍbvezatna, s. ȍbvezatno; komp. obvezàtnijī〉 koji mora biti, koji je određen obvezom [~ upis u školu]; sin. (obavezan, obvezan); ant. (fakultativan, neobavezan, neobvezan), neobvezatan

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òbvēžēm, 3. l. mn. òbvēžū, imp. obvéži, aor. obvézah, imperf. òbvēzāh, prid. r. obvézao, prid. t. òbvēzān〉 vezati koga kakvom obvezom [~ ugovorom] • obvézati se 〈povr.〉 preuzeti na sebe kakvu obvezu [~ se na šutnju]; sin. (obavezati); vidski paranjak: obvezivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. obvèzujēm, 3. l. mn. obvèzujū, imp. obvèzūj, aor. obvezívah, imperf. obvèzīvāh, prid. r. obvezívao, prid. t. obvèzīvān〉 vezivati koga kakvom obvezom [~ ugovorom] • obvezívati se 〈povr.〉 preuzimati na sebe kakvu obvezu [~ se na šutnju]; sin. (obavezivati) ; vidski paranjak: obvezati

im. ž. 〈G òbveznicē; mn. N òbveznice, G òbveznīcā〉 1. žena koja podliježe kakvoj obvezi [porezna ~] 2. vrijednosni papir kojim se izdavatelj obvezuje na povrat novca uz određene uvjete

prid. 〈G òbvezničina; ž. òbvezničina, s. òbvezničino〉 koji pripada obveznici

im. m. 〈G òbveznīka, V òbveznīče; mn. N òbveznīci, G òbveznīkā〉 osoba koja podliježe kakvoj obvezi [porezni ~]

im. m. 〈G ȍbzīra, I ȍbzīrom; mn. N ȍbzīri, G ȍbzīrā〉 razumijevanje za druge, nastojanje da se nikoga ne povrijedi [imati obzira prema drugima] ◇ bez obzira na to što uvodi stvarnu dopusnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Bez obzira na to što je umoran, doći će na sastanak.]; sin. ako … i v. pod ako, iako, makar, ( mada), premda, unatoč tomu što v. pod što, usprkos tomu što v. pod što; s obzirom na to da/što uvodi uzročnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [S obzirom na to da/što pada kiša, nećemo ići na izlet.]; sin. budući da v. pod da, glede toga da/što v. pod glede, jer, stoga što v. pod što, zato što v. pod što, zbog toga što v. pod što ♦ ne dolazi u ~ ne smije se napraviti (obaviti, ostvariti, provesti), nezamislivo (neprihvatljivo) je; uzeti u ~ što uzeti što u razmatranje, promisliti o čemu

prid. 〈G ȍbzīrna; odr. ȍbzīrnī, G ȍbzīrnōg(a); ž. ȍbzīrna, s. ȍbzīrno; komp. obzìrnijī〉 1. koji je pun obzira prema drugima, razumijevanja za druge, koji nastoji nikoga ne povrijediti [~ kolega] 2. koji odražava čije razumijevanje za druge i nastojanje da se nikoga ne povrijedi [obzirno ponašanje]; sin. (obazriv); ant. bezobziran, ( neobazriv), neobziran

pril. 〈komp. obzìrnijē〉 s mnogo obzira prema drugima, razumijevanja za druge, tako da se nikoga ne povrijedi [ponašati se ~]; ant. bezobzirno

im. ž. 〈G obzírnosti, I obzírnošću/obzírnosti〉 osobina onoga koji je obziran ili svojstvo onoga što je obzirno; sin. (obazrivost); ant. bezobzirnost, ( neobazrivost), neobzirnost

im. m. 〈G òbzora, I òbzorom; mn. N òbzori, G ȍbzōrā〉 1. zem. 〈jd.〉 prostor koji se vidi sa stajališta; sin. (horizont), obzorje, ( vidik, vidokrug) 2. pren. v. vidik

zb. im. s. 〈G òbzōrja〉 usp. obzor

im. ž. 〈G òbzōrnicē; mn. N òbzōrnice, G òbzōrnīcā〉 zem. udaljena prividna crta na kojoj se nebeski svod spaja sa Zemljom

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òcarinīm, 3. l. mn. òcarinē, imp. òcarini, aor. òcarinih, prid. r. òcarinio, prid. t. òcarinjen〉 obaviti carinski pregled i naplatiti carinu

im. m. 〈G òcta〉 kiselina s vodom koja služi kao začin za salatu ili za konzerviranje hrane [vinski ~; voćni ~; začiniti octom i uljem]

im. m. 〈G oceána; mn. N oceáni, G oceánā〉 zem. prostrano more među kontinentima [Atlantski ~; Tihi ~]

prid. 〈G ocèānskōg(a); ž. ocèānskā, s. ocèānskō〉 koji se odnosi na oceane

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òcijēdīm, 3. l. mn. òcijēdē, imp. ocijédi, aor. ocijédih, prid. r. ocijédio, prid. t. òcijēđen〉 istisnuti iz čega sok, tekućinu ili vlagu, učiniti što suhim [~ rublje] • ocijéditi se 〈povr.〉 izgubiti tekućinu, vlagu [Čekala je da se ocijedi rublje.]

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òcijēnīm, 3. l. mn. òcijēnē, imp. ocijéni, aor. ocijénih, prid. r. ocijénio, prid. t. òcijēnjen〉 1. brojkom iskazati vrijednost čega [~ zadaće] 2. dati mišljenje o kome ili o čemu [~ mogućnosti učenika; ~ političke prilike; ~ stanje]; sin. procijeniti, prosuditi; sin. (dati ocjenu) v. pod dati; vidski paranjak: ocjenjivati

prid. 〈G òcjedna; odr. òcjednī, G òcjednōg(a); ž. òcjedna, s. òcjedno〉 koji ne zadržava vodu [ocjedna zemlja; ocjedno tlo]

im. ž. 〈G ȍcjenē; mn. N ȍcjene, G ȍcjēnā〉 1. mišljenje o kome ili čemu [donijeti svoju ocjenu]; sin. sud 2. brojkom iskazana vrijednost čega [odlična ~; nedovoljna ~]

im. m. 〈G ocjenjiváča, V ȍcjenjivāču; mn. N ocjenjiváči, G ocjenjiváčā〉 osoba koja koga ili što ocjenjuje

im. ž. 〈G ocjenjivàčicē; mn. N ocjenjivàčice, G ocjenjivàčīcā〉 žena koja koga ili što ocjenjuje

prid. 〈G ocjenjivàčičina; ž. ocjenjivàčičina, s. ocjenjivàčičino〉 koji pripada ocjenjivačici

im. s. 〈G ocjenjívānja〉 1. donošenje ili davanje ocjene 2. donošenje suda, mišljenja, zaključka o kome ili o čemu; sin. procjenjivanje, prosuđivanje

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ocjènjujēm, 3. l. mn. ocjènjujū, imp. ocjènjūj, aor. ocjenjívah, imperf. ocjènjīvāh, prid. r. ocjenjívao, prid. t. ocjènjīvān〉 1. brojkom iskazivati vrijednost čega [~ zadaće] 2. davati mišljenje o kome ili o čemu [~ mogućnosti učenika; ~ političke prilike; ~ stanje]; sin. procjenjivati, prosuđivati; sin. (davati ocjene) v. pod davati; vidski paranjak: ocijeniti

gl. svrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. òcr̄nīm, 3. l. mn. òcr̄nē, imp. ocŕni, aor. ocŕnih, prid. r. ocŕnio, prid. t. òcr̄njen〉 reći što ružno o kome ili uvrijediti koga [~ protivnika]; sin. oblatiti, okaljati pren.; vidski parnjak: ocrnjivati

gl. nesvrš. prijel. 〈prez. 1. l. jd. ocr̀njujēm, 3. l. mn. ocr̀njujū, imp. ocr̀njūj, aor. ocrnjívah, imperf. ocr̀njīvāh, prid. r. ocrnjívao, prid. t. ocr̀njīvān〉 govoriti ružno o kome ili vrijeđati koga [~ protivnika]; sin. blatiti pren., kaljati pren.; vidski parnjak: ocrniti

prid. 〈G òctenōg(a); ž. òctenā, s. òctenō〉 koji se odnosi na ocat [octena kiselina]

gl. svrš. neprijel. 〈prez. 1. l. jd. ocvàtem, 3. l. mn. ocvàtū, imp. ocvàti, aor. òcvah, prid. r. òcvao〉 1. prestati cvasti [Cvijeće je ocvalo.] 2. pren. izgubiti svježinu

zb. im. s. 〈G òcvijēća〉 bot. vanjski dio cvijeta kritosjemenjača sastavljen od međusobno jednakih listova ili listova podijeljenih na čašku i vjenčić

im. m. 〈G ȍčāja〉 stanje čovjeka koji je izgubio svaku nadu, koji ne vidi izlaz iz teške situacije [uhvatio ga je ~]; sin. (očajanje), zdvojnost